obiettare — Italienische Konjugation

Bedeutung: einwenden · Häufigkeit: #3124

Indikativ

Presente

ioobietto
tuobietti
lui/leiobietta
noiobiettiamo
voiobiettate
loroobiettano

Passato remoto

ioobiettai
tuobiettasti
lui/leiobiettò
noiobiettammo
voiobiettaste
loroobiettarono

Imperfetto

ioobiettavo
tuobiettavi
lui/leiobiettava
noiobiettavamo
voiobiettavate
loroobiettavano

Condizionale

ioobietterei
tuobietteresti
lui/leiobietterebbe
noiobietteremmo
voiobiettereste
loroobietterebbero

Futuro semplice

ioobietterò
tuobietterai
lui/leiobietterà
noiobietteremo
voiobietterete
loroobietteranno

Passato prossimo

ioho obiettato
tuhai obiettato
lui/leiha obiettato
noiabbiamo obiettato
voiavete obiettato
lorohanno obiettato

Trapassato prossimo

ioavevo obiettato
tuavevi obiettato
lui/leiaveva obiettato
noiavevamo obiettato
voiavevate obiettato
loroavevano obiettato

Condizionale passato

ioavrei obiettato
tuavresti obiettato
lui/leiavrebbe obiettato
noiavremmo obiettato
voiavreste obiettato
loroavrebbero obiettato

Futuro anteriore

ioavrò obiettato
tuavrai obiettato
lui/leiavrà obiettato
noiavremo obiettato
voiavrete obiettato
loroavranno obiettato

Konjunktiv

Congiuntivo presente

ioobietti
tuobietti
lui/leiobietti
noiobiettiamo
voiobiettiate
loroobiettino

Congiuntivo imperfetto

ioobiettassi
tuobiettassi
lui/leiobiettasse
noiobiettassimo
voiobiettaste
loroobiettassero

Weitere Formen

Imperativo

tuobietta
lui/leiobietti
noiobiettiamo
voiobiettate
loroobiettino

Imperativo negativo

tunon obiettare
lui/leinon obietti
noinon obiettiamo
voinon obiettate
loronon obiettino